"Nemam vremena!", koliko to puta dnevno pomislite ili izgovorite ili čujete? Koliko to puta čujete u svojoj okolini? Da li vam je to postao program, navika, opravdanje ili ste loše posložili prioritete?! Moje iskustvo s "nemam vremena" dovelo me, da zaista nisam imala vremena za najbitniju osobu - mene, a tada više nije imao tko drađivati sve što je stajalo ispred mene. To je napravilo veliki kolaps. Od stresa i nezadovoljstva sobom i životom generalno, nisam vidjela izlaz. U tom trenu nisam imala vremena ni za vježbu, a i kad sam razgrnula vrijeme da odradim bar jednu malu meditaciju, bila sam plitko i ispadala na prvu misao koja mi se pojavila. Jedne noći u besanici (nisam se sjetila odraditi tehniku kako bi zaspala), negdje pred jutro, odjednom mi je postalo jasno da svi imamo 24 sata, da ni sekundu ne možemo prebaciti u novi dan i da nije problem u vremenu, već u mojem poslagivanju prioriteta. Tada mi je postalo jasno da se to treba promijeniti. Jasno mi je
Srela sam prijatelja nakon dugo vremena i pitam ga kako si, jesi li sretan a on odgovara: ma sve super, bit ću sretan kad riješim situaciju sa kućom i nasmije se. Koliko puta se to vama desilo da na pitanje sreće dobijete odgovor kada budem zdrav bit ću sretan ili kada budem uspješan biti ću sretan... Česti uzrok nedostatka sreće u životu je odgoda i stavljanje sreće u budućnost te vezanje za ostvarivanje nekog problema/situacije. Mogli bi reći budi sretan pa ćeš biti uspješniji, zdraviji, bolji u odnosu sa drugim ljudima... Možda vam se neće svidjeti ali sreća je mentalna navika, mentalni stav. to što povezujemo sreću sa postizanjem nekog cilja a ne možete biti sretni zbog... to ne ide tako, Ukoliko želite biti sretni važan element je odluka. Odlučite biti sretni i to je tako . Sreća se uči i prakticira u sadašnjem trenutku. Sreća nije nešto što se samo po sebi događa. Sreća je nešto što sami stvarate i na što se odlučujete. Pet pravila za sreću: Ako nešto volite,uživajte u tome.