srijeda, 20. lipnja 2012.

Letjeti kao ptica

mogu li riješiti svoj strah od letenja?
07.03.2012. u 08:25 poletjeti će avion sa zagrebačkog Plesa za Amsterdam i ja ću biti u njemu i iako me tamo čeka zasluženi odmor sa suprugom svaki put kad pomislim na to meni srce preskoči jedan otkucaj i oblije me hladan znoj. Onda krenu uvjeravanja same sebe i mojih bližnjih, popraćena točnim statističkim podacima o najsigurnijem načinu prelaženja s točke A na točku B.
Ali ne pomaže. Ako se i uspijem malo umiriti, čim stignem kući i upalim TV, na programu se prikazuje neki dokumentarac o avionskim nesrećama.
Dobro! Definitivno si sama ne mogu pomoći, a pomoć trebam. Super! Novost u Hrvatskoj! „Croatia airlines“ organizira tečaj za odvikavanje od straha od letenja. Ne zanima me koliko košta, a ne košta malo, to je to! IDEM! Ali ne!!!! Prvi sljedeći tečaj je tek 31.03.! Morati ću letjeti sa svojim strahom!!!!!!!

A onda jedno jutro uz kavu ponovno priča o Silva metodi, jer je moj suprug u studenom prošao prvi dio osnovnog seminara. I moje pitanje: A mogu li ja tamo riješiti svoj strah od letenja? I njegov odgovor: Tamo možeš sve! (Moram se pohvaliti da zadnjih dana ja njemu tako odgovaram.)
 I tako sam dva tjedna i četiri dana prije sudbonosnog leta stigla u Kozarčevu 22. Tamo sam najprije osjetila dobru „vibru“, a zatim upoznala najprije gđu. Nikoletu, tako pozitivnu......, a onda i neke krasne ljude s kojima sam odmah pronašla tisuću zajedničkih tema!!!
letjeti kao ptica
ogledalo uma
Sat po sat; vježba po vježba i stigli smo do tehnike Silva metode „ogledalo uma“
Plavi okvir: ja u stisnutom, malom prostoru, vruće mi je, ne mogu doći do zraka, prevelika buka, kad progovorim izazivam sukob sa susjedom; bijeli okvir – kabina aviona je prostrana, ugodna temperatura, iz zvučnika se čuje relaksirajuća indijanska glazba (koju sam kupila na odredištu svog prvog, sada već pretposljednjeg, zastrašujućeg leta), suprug i ja pijemo šampanjac i u ugodnom razgovoru planiramo naša tri dana u Amsterdamu, a u gornjem lijevom uglu stoji datum s početka priče).
 Vježba je završila, a ja sam je ponovila sljedećih šesnaest dana deset puta. Prvi tjedan nakon seminara svakodnevno, a nakon toga svaki treći dan (da, da, malo sam popustila u vježbanju). Uglavnom sam se u vježbama fokusirala na to!

Najprije sam primijetila, već nakon prvog ponavljanja vježbe, da kad god pomislim na let i krenem, jer sam tako samu sebe naučila, paničariti, „nešto“ me u meni zaustavi. Već sa jednim ponavljanjem vizualizacije sebe u bijelom okviru nestao je napadaj panike! Tih dana na TV-u nisu prikazivali dokumentarce sa avionskim nesrećama i ja sam nakon pet dana i pet vježba počela najprije lagano, a zatim sve glasnije govoriti kako se više ne bojim tog leta!

Uspjela sam! Ne bojim se letjeti!
A onda je došao i taj dan. Kasnili smo na aerodrom i bili fokusirani na stizanje na vrijeme i ja sam se u hipu našla u avionu, vezana u svom sjedalu, ne razmišljajući o letu! Najavili su polijetanje! Zauzela sam udoban sjedeći položaj, zatvorila oči, duboko disala i pokušavala osjetiti što se događa. Od kad sam bila mala želja mi je da osjetim bestežinsko stanje. Kod letenja to ne doživiš, a li u svakoj sekundi polijetanja imaš osjećaj da si bliže tome. Prekrasan osjećaj! Ostala sam vezana cijelim putem, čitala sam zanimljivu knjigu (možda straha nije bilo, jer sam ja bila u nekom drugom svijetu), a kad su najavili slijetanje gledala sam preko ljubazne gospođe koja je sjedila kraj mene kroz prozor kako se približavamo zemlji i kako je zemlja prekrasna! I uspjela sam! I bila sam ponosna na sebe! I dobila sam novu vizualizaciju svog posljednjeg uspjeha za dnevnu vježbu!
Nakon tri dana slijedio je povratak! Letjela sam natrag u Zagreb i žurila na drugi dio osnovnog seminara koji je to jutro već započeo. A što se leta tiče, znam da će mi malo tko povjerovati, ali nakon posebnog zadovoljstva koje pruža polijetanje imala sam osjećaj da sam u autobusu, još uvijek sam čitala onu istu zanimljivu knjigu i u jednom sam trenutku shvatila da su kola aviona dodirnula tlo i da sam u Zagrebu. Ma nije da nisam bila svjesna da slijećemo, samo mi se to nije činilo nešto čemu bi trebalo pridavati neki značaj.
I to je to! Ne bojim se letjeti!

P.S. imam hrabrosti!
Ova priča je moj pokušaj isprike što sam na krivom mjestu pokušala ostati lažno skromna pa sam svoje oduševljenje svojim uspjehom podijelila sa ostalim diplomcima tog popodneva na seminaru ne samoinicijativno, nego tek kad se gđa. Nikoleta sjetila mog straha i mog leta. I svaki put kad pomislim na to na tren se osjetim nedobro! Na sreću upoznala sam čaroliju riječ „prošlo“.

I da, od kada vježbam imam hrabrosti i za konstruktivnu kritiku i za ispriku i za pisanje.
I još samo jedan podatak, prvi je dan našeg boravka u Amsterdamu padala kiša. Tri prsta i rečenica: „Sutra sja Sunce“. Sutra je Amsterdam obasjalo sunce. Moj suprug koji već desetak godina svake godine posjećuje turistički sajam u Amsterdamu kaže da je to prvi put da je u tom gradu vidio Sunce!
L.T.

utorak, 12. lipnja 2012.

Tajna sreće

Želim biti sretan 
Koliko ste često, kao odgovor na pitanje 'Što želiš u životu', čuli odgovor: želim biti sretan.  Jeste li se ikada zapitali što je za vas sreća? 

U rječniku psihologije, sreća je jedna od temeljnih emocija koja bi se mogla opisati kao temeljno pozitivna emotivna reakcija na danu situaciju. 
Suočite li se s nečime što ste u stanju potpuno prihvatiti, emotivno ćete doživjeti sreću. 

Ne prihvaćate li nešto, osjetit ćete otpor u nekom od svojih različitih emotivnih oblika: strah, ljutnju, gađenje. Drugim riječima, ono što nas čini sretnima sasvim je individualno i mijenja se iz trenutka u trenutak i ovisi o tome kako se vaša iskustva poklapaju s vašim željama.

No, ako je tako, što je s onima koji se nekim čudom uvijek čine sretnima? Onima kojima sve polazi za rukom, koji uvijek na licu imaju osmijeh i nekako sve dobivaju s lakoćom? Kroz povijest su se nazivali miljenicima Fortune, rođenima pod sretnom zvijezdom, izabranicima bogova... Smatralo se da su na neki način drugačiji od običnih smrtnika (ako zbog ničega drugog, zato što su tako rijetki). Od pamtivijeka se ljudi od pitaju: kako biti sretan?

Poštujte sebe i svoje želje

Ovaj odgovor nam tako često promiče jer ga tražimo na krivom mjestu. Mnogi pokušavaju ostvariti sreću tako što se uporno trude prilagoditi konvencijama, ostvariti ciljeve za koje ni sami nisu sigurni žele li ih zapravo (poput određene vrste posla, braka, djece, društvenog statusa) ili su ih bez preispitivanja prihvatili od svoje okoline. Vrlo često nailazimo na uvjerenje da je nemoguće dobro živjeti od onoga što volimo i da je za novac potrebno teško raditi, dok za zadovoljstva nekako moramo naći mjesta u ostatku dana, tjedna ili godine. No, kako zanemariti zadovoljstvo i istovremeno biti sretan? To je apsurd.

Sretni ljudi to znaju jer - znaju što žele. Sretni ljudi rade ono što žele. Sretni ljudi vjeruju sebi i ne dopuštaju da ih od njihovog cilja odvrate tuđa mišljenja. Sretni su oni koji razumno prihvaćaju ono što ne mogu promijeniti i sustavno mijenjaju ono što mogu promijeniti u smjeru u kojem to žele. Ukratko, odlučni su, djelotvorni i neopterećeni. Jer sretni su oni koji poštuju i žive vlastitu posebnost, a ne oni koji se slijepo klanjaju konvencijama.

Ne klanjati se konvencijama, međutim, nije isto što i boriti se protiv društvene stvarnosti. Društvena stvarnost takva je kakva jest – u svakom trenutku svake kulture. Prihvaćanje ove činjenice ne sprečava nas da se ostvarimo kao individue – upravo suprotno – prihvaćanje danog omogućuje nam da se ostvarimo. Prihvatiti znači ne trošiti dragocjenu energiju na borbu protiv nečega što ne možemo promijeniti. Ako vam se, npr., ne sviđa raditi kao računovođa, nećete zahtijevati da se čitava struka ukine i biti ljuti što vas nitko ne sluša – već ćete promijeniti posao. Ako vam se ne sviđa situacija u tvrtki, tada prvo valja vidjeti možete li utjecati na to da se nešto promijeni na bolje; ako to ne ide, postoji tvrtka koja će znati cijeniti vaše ideje i prihvatiti vas kao vrijedan dio tima.


Tri pravila za sreću

Tajna sreće je, u svom temelju, jednostavna:
  1. Bavite se onime što volite. Ovo donosi maksimalnu korist i vama i svima oko vas. Ni u čemu nećete biti bolji nego u tome! Ni na koji drugi način društvo neće od vas dobiti više, jer ćete u svemu drugome biti lošiji nego u tome.
  2. Izbjegavajte ono što ne volite. Iako ništa ne zvuči logičnije, koliko vas to zapravo čini? I zašto to ne čini? Zato što je strah od promjene jači. No izbor je i dalje samo na vama: želite li ostati nezadovoljni, ili ćete otvoriti vrata prema zadovoljstvu?
  3. U svakoj situaciji procijenite što možete promijeniti, a što ne.
    Promijenite što možete, prihvatite ono što ne možete promijeniti.
Naravno, za svaku od ovih tvrdnji možete pronaći argument protiv. Recimo, kako da prihvatite nešto što ne možete ni promijeniti ni izbjeći? Tako što ćete promijeniti stav – jer misao s kojom nečemu prilazite ona je koja proizvodi emociju. Ako trebate izaći van na kišu kako bi obavili  nešto što će vam kasnije donijeti korist, mislite na korist koju dobivate, a ne na to što pada kiša. U suprotnom (što je vrlo čest scenarij) vi koristite svoj um zato da si otežate situaciju koja sama po sebi uopće nije teška!

Sreća je stav. Vaš je stav jedino čime zapravo možete vladati. 
Želite biti sretni? Koristite svoj um tako da stvarate rješenja, ne probleme. 
'Miljenici Fortune' čine upravo to.
I.G.